Kako preživjeti razvod
28.06.2018., četvrtak
Resolution
|
Nakon puno lutanja, konačno se bar jedna stvar rasčistila. Jučer mi je tijekom jednog od mojih pokušaja DIY bračne terapije rekla: "Ali ja sam u vezi s tim čovjekom." Bio je to još jedan WTF trenutak za mene. Ne znam kakve oni razgovore vode, ali izvukao sam puno detalja iz nje, i ja tu apsolutno ne vidim ništa što bih nazvao vezom, barem ne sa stanovišta zrele osobe. Puno razgovaraju, bilo je nekakvog seksa jednom i to je to. Vide se jednom tjedno a pišu si valjda češće i on bi je još i dijelio. Ali dobro, tko sam ja da odredim što je to veza? Time je zapravo završio moj pokušaj dalje bračne terapije. Pa nisam ja tu da prekidam nečiju vezu, tj. "vezu". Od ovog trenutka ja sam slobodan čovjek. Trebaće mi par tjedana ili mjeseci da si život posložim, ali može se to. Bitno je da čovjek zna gdje se nalazi, ostalo ćemo lako. Moja žena je postala moja bivša i neka joj je sa srećom. Bojim se da će joj sreće stvarno trebati. No to više nije moja briga. Još je ostalo da se kaže djeci i da vidimo možemo li se dogovoriti oko toga bez pomoći sa strane. To je trenutni fokus mog razmišljanja. Tu još važem kako to odraditi, dati ću sve od sebe da to ispadne što manje stresno za njih. |
DIY pokušaj bračne terapije
|
Budući da žena odbija ikakvu bračnu terapiju, onda sam ja pokušao preuzeti ulogu terapeuta. Pokrećem razgovore, postavljam pitanja, ulazim u dubinu. Nisam ja u tome naravno nikakav profesionalac i totalno sam subjektivan, ali ne mogu samo šutjeti i čekati. Delati se mora ;-) U jednom trenu je od ljubavnika dobila prijedlog da bi mi nju možda dijelili. WTF? Razmišljao sam o tome par dana, očajan čovjek i za slamku se hvata, no nisam u tome uvidio nikakvu dobrobit za sebe ili za nju. Za njega naravno ima dobrobiti jer mu se smanjuje odgovornost a "prava" ostaju ista. Odlučio sam da od dijeljenja ništa, ne treba mi razlomak od žene. I kako bi to dijeljenje uopće trebalo izgledati? Jedan dobija oralno a drugi vaginalno, pa se mijenjamo svaki tjedan ili tako nekako? Nezamisliva ideja. Mislim da njemu uopće nije stalo do nje, nego samo koristi dobru priliku. Pa dok ide - ide. Totalno nemoralan čovjek u mojim očima. Uglavnom, sa terapijom nismo daleko dospjeli, jer teško je raditi terapiju sa osobom koja misli da njoj terapija ne treba. U očima moje žene njena budućnost sa ljubavnikom je ružičasta. Ja još uvijek nisam shvatio što to ona vidi u njemu i po kojem to objektivnom kriteriju on mene nadmašuje. Totalna enigma za mene. Nije da je bitno, ali mislio sam da ću otkriti tu neku njegovu sposobnost koju ja nemam. Nisam uspio. Apsolutno ništa. U mojim očima on je još uvijek manipulator i sociopat. |
Psih i ostali razgovori
|
Obavio sam i razgovor sa psihologom. Muškarac sa razvodom iza sebe, a i poznanik iz druge ruke, tako da dosta dobar odabir što se mene tiče. Na kraju nismo toliko ni pričali o meni, već više o ženi i njenim potencijalnim razlozima i kako da se ja nosim s time. I naravno, kako učiniti da djeca trpe minimalnu štetu. Na kraju sam ga naravno i pitao kako je on to u svom konkretnom privatnom slučaju riješio, i to je bilo korisno. Zapravo mi je razjasnio neke stvari o mojoj ženi, koje sam ja ustvari i znao, samo nisam nikad razmišljao o njima na taj način. Potiskuješ ono što ti na neki način ne paše, a sad je izronilo. Neću ovdje napisati što je to izronilo ali čovjek je bio u pravu 100%. Bilo mi je puno lakše nakon razgovora sa njim. Uvijek je lakše kad shvatiš zašto se stvari događaju tako kako se događaju, a pogotovo ako nemaš puno načina da na njih utječeš. Dan kasnije našao sam se i sa poznanicom, relativno neutralnom osobom, da i sa njom prokomentiram situaciju. Njoj se nije dopalo da je psiholog analizirao osobu bez njene prisutnosti, što vjerojatno stoji sa nekog strogo profesionalnog gledišta. Ali sa ljudskog gledišta: pomogao mi je da shvatim i olakšao mi je patnju, i to je dovoljno da zanemarim ovaj eventualni propust. Apsolutna istina ionako ne postoji niti je možemo saznati. Postoje samo naše subjektivne istine, a u ovom slučaju ja tražim svoju. |
19.06.2018., utorak
|
Odradio sam još jednu kavu sa dobrim prijateljem. Nije da sam dobio koristan savjet, ali nema ni veze - izjadao sam mu se i to je dobro. Malo je reći da je bio šokiran. Pozvao sam ga na kavu usred radnog dana a ostali dva sata. Odužila se kava :-) Bio sam i do doktorice i tražio još bolovanja. I dala mi je bez puno dvoumljenja, što je vrlo lijepo od nje. Stvarno mi dobro dođe, toliko stvari pokušavam organizirati ovih dana, a da moram na posao stvarno ne bih ništa od toga uspio. Doktorica mi je skrenula pažnju na jednu zanimljivu stvar: švaler K. je zapravo čovjek o kojem pojma nemam, možda je pedofil, nasilnik, pitaj boga šta, a kako je izvjesno da će doći u kontakt s mojom djecom, to ne smijem prepustiti slučaju. Tako da ako pomirenje ne uspije, a po svemu sudeći neće, čeka ga background check o kojem neće ni znati, a potom i "muški" susret sa mnom. Ništa nasilno, ali da se upoznamo i da zna da nisam "imaginaran". Medicinski bilten: Još uvijek sam na 4-5 normabela, pritišće me u prsima i nemam apetita uopće. Jedem na silu, ali dobro, barem mi nije mučno nakon jela. Da je još i to onda bi stvarno propao. Moraću idućih dana krenuti na neki fitness/trening da malo ispucam energiju i dobro se oznojim. Malo sam lijen po tom pitanju inače, ali budući da ne radim sad stvarno nemam isprike da nemam vremena. Mislim da ću odabrati nešto grupno, kakav fit thai box ili tako nešto, gdje imaš čovjeka za sparing preko puta sebe. Prije puno godina sam išao na nešto takvo i bilo je zapravo vrlo ok. Volim osjetiti težinu i znoj i vrućinu i miris tuđeg tijela i tuđeg udarca. Nisu to nikakvi jaki udarci, nitko tu ne može biti povrijeđen, ali dobar je osjećaj imati ne-virtualnog protivnika sa svim svojim "atributima". Samo da nisu puno veći ili manji od mene, onda je malo awkward. |
17.06.2018., nedjelja
Missing pieces
|
Što sam još zaboravio spomenuti, a događalo se u međuvremenu. Žena je aktivno pokušala sakriti svoju korespondenciju s dotičnim, nazovimo ga K., ali buduči da sam ja ipak malo spretniji od nje, uspio sam doći do podataka o kome je riječ. - rastavljen sa odraslom i samostalnom djecom, 52 godine, dosta hobija, pleše tango, znam mu ime, znam gdje radi Neko vrijeme sam se dvoumio, ali sam mu ipak napisao mail. Pa i u ratu sa neprijateljem komuniciraš. Razmišljao sam ovako: možda sam ga krivo procijenio, možda ipak nije psihopat nego samo netko tko traži sreću u životu a moja žena mu se predstavila na način da je slobodna. Složio sam kratki mail, kulturno koliko sam mogao, čisto da osiguram da zna da je to supruga i majka i da je trenutno u emotivno osjetljivom stanju i nek mi ne razara obitelj samo zbog svoje zabave. Da ne može reći da nije znao. Pozvao sam se na njegovu čast, to je nešto do čega ipak svi drže, čak i psihopati deklarativno. A i da ne misli da je anoniman i da ne znam za njega i da ako nešto gadno zajebe da mu se neću nacrtati pred vratima. To nisam napisao, ali podrazumijeva se. Odgovorio mi je nešto u smislu da nije on uzrokovao problem a i da nije bio toliko nasrtljiv koliko ja mislim. Što stoji. Da ga je ona odbila sigurno ne bi bilo ništa. Tražio sam ga da se "deaktivira" neko vrijeme i da mi priliku da probam sklopiti krhotine braka, da ne griješi dušu. Na to je čak i pristao, dogovorili smo 6 tjedana moratorija s njegove strane. Ako ga se bude držao biće to krajnje zanimljivo. Vidjećemo. Ali, postoji jedan ali. Čak i da se sve odigra savršeno, krenemo na bračnu terapiju, pomirimo se i K ispadne iz igre, na koji način prijeći preko preljuba? To je problem koji ovaj čas malo zanemarujem, nadajući se da će mi rješenje nadoći nekako. Bumo vidli. |
Dan 4: Realnost
|
Danas je 17.06.2018 i pomalo nastojim logično sagledati stvari i kako nastaviti dalje. Nekoliko je tu tema: - Bračno savjetovanje i oprost: Pomalo sam izgubio volju za time. Prvo, ona ne pokazuje entuzijazam i rekla mi je da svoju drugu vezu "želi istražiti". Dakle, zašto da se ja uopće trudim? Drugo, konzumirala je svog ljubavnika i nisam siguran da je to nešto preko čega želim prijeći. Zbog čega i bi? Napravila je nešto što je praktički neoprostivo i ne kaje se zbog toga. Narušila je povjerenje i kako da joj vjerujem? Ne želim uopće ići u to. Savjetovanje sutra otkazujem, a ako ona jednog dana poželi savjetovanje onda će ga morati sama inicirati i dogovoriti i mene nagovoriti da dođem. Držimo se one: tko odlučuje taj je odgovoran. Ona je odlučila da napravi šta je napravila i odgovornost za eventualni popravak je na njoj. Ja sam otvoren za dogovor, ali ne mislim ga gurati. Toliki papak ipak nisam. - Rastava: nemam ja šta čekati s time. U trenutku slabosti obećao sam joj da ću par tjedana ostati, ali to je nemoguće. Pa ne budem se ja tu pravio da je sve ok a ona se jebe s drugim. Nemoguće. Još ću pričekati termin sa psihoterapeutom u utorak i ostajem jedino ako me on uvjeri da je dobro da ostanem. Ali sumnjam da ću dobiti takav savjet. - Djeca: Srećom nisu više tako mali, ali nisu ni tako veliki da bi im bilo svejedno. Tu moram biti maksimalno oprezan jer stvarno ih ne želim obilježiti za život. Kako im objasniti da se rastajemo? Ne znam. Rekao sam ženi da je ona kriva pa nek i smisli. Nek malo osjeti posljedice svog ponašanja. Ali dobro, naravno da i ja tu imam odgovornost i moram biti pažljiv. Ne smijem biti zloban. - Ja: Moji poduzetnički dani su srećom stvorili dovoljno vrijednosti da i kad podijelimo bračnu stečevinu ostaće mi dovoljno novca da si sredim stanovanje. Neće biti luksuzno, ali biti će ok. Kupit ću nešto blizu, da mi djeca mogu lako navratiti i to je to. Valjda se budemo uspjeli dogovoriti kao ljudi. Nastavak slijedi kad bude nešto novo. |
Dan 3: Introspekcija
|
No da, svjestan sam da je ovo "moja" strana priče i da njena bi možda bila potpuno drukčija, tako da sam dan proveo razmišljajući o sebi i o tome gdje sam možda zakazao i pogriješio kao suprug. Prije par godina sam bio poduzetnik ali mi je propao dobar posao i bio sam prisiljen tražiti novi. Pokušao sam naći novi i to je bilo dosta teško i neuspješno, i potrajalo je par mjeseci. Na kraju sam se zaposlio kao običan radnik u firmi, ali sam i dalje pokušavao naći nešto sa strane. A to traži dosta angažmana izvan radnog vremena. Tako da sam večeri često provodio pred računalom, nezadovoljan jer ne uspijevam. Mislim da sam zadnjih dvije godine zapravo bio dosta odsutan i širio oko sebe nezadovoljstvo. Shvatio sam početkom 2018 da me to truje, i da truje ljude oko mene, tako da sam lagano odustao od toga i sad sam nakon radnog vremena uvijek slobodan, ali očito je ostavilo traga. Evo, to je jedino što ja mogu smisliti da je otrovalo moj brak. Nisam ženu izvodio u kino, na večere, na izlete, sve je ona morala inicirati a ja bih se samo pridružio, a ponekad i ne. Da li ju je to zamorilo? Moguće. U tom smislu sam apsolutno kriv. Nekako mi je nestalo životne radosti i to je obitelj osjetila. Mislim da sam se zadnjih tjedana popravio, ali valjda je bilo prekasno. Jebiga, to nemam kome zamjeriti nego samo sebi. Ono što mogu njoj zamjeriti je da ako je stvarno bila toliko nezadovoljna, onda me trebala natjerati na neku bračnu terapiju. Ja to sigurno ne bih odbio i pomoglo bi mi da shvatim ranije ono što shvaćam sada. Ona je u svakom slučaju puno emocionalno inteligentnija od mene i to joj nije trebao biti problem napraviti. Ali dobro, što je tu je. Povratka čini se nema. Možda budem pametniji idući put. |
Dan 2: Samoodržanje
|
Bogu hvala, nakon prvobitnog očaja ipak sam donekle došao sebi. Nagon za samoodržanjem se aktivirao i zaključio sam da se ne predajem situaciji. Nazvao sam dvojicu bliskih prijatelja, kojima sam znao da mogu ispričati cijelu priču, i eventualno dobiti koji savjet. I to je bilo pametno. Prolazili su i drugi kroz slične stvari, nisam ja prvi kojem se ovo dogodilo. Nazvao sam i dobru zajedničku prijateljicu za koju sam znao da mora znati bar nešto. I to je bilo korisno. Dogovorio sam i psihoterapeuta za sebe, čovjeka kojeg donekle i poznam, a koji i sam ima dva razvoda iza sebe. Ako me on ne može savjetovati, pa ko onda može. Dogovorio sam i bračnu terapiju, nije lako ni naći termin. Iako su mi u glavi odzvanjale njene riječi "moram to istražiti", svjedno sam zakazao termin, lako ga otkažem. |
Dan 1: Očaj
|
Ujutro sam bio potpuno slomljen. Duhom i tijelom. Osjećaj praznine u grudima je bio neizdrživ. Neispavanost nije pomogla. Uzeo sam bolovanje i normabele. Doktorici nisam puno objašnjavao, jer nisam mogao zapravo ni izreći šta me muči, koliko mi je teško bilo, ali valjda kad je vidjela na šta ličim nije me htjela puno ni pitati. Lijepo od nje. To je bila dobrodošla pomoć. Predložila mi je psihologa za mene i bračno savjetovalište. Ostatak dana sam se muvao po kući i razmišljao. Normabeli su donekle pomogli, ali i dalje sam imao velik pritisak na prsima. Bilo je podnošljivo. Sa ženom nisam razgovarao, osim logističkih detalja vezano za kuću i djecu. |
Dan 0: Bomba
|
No da. Došao je i dan tjelesnog ozdravljenja, i trenutak da se "ja sam izdajnica" objasni i razjasni. Teško se sad svih detalja sjetiti, ali dogodilo se to oko 11 navečer, i išlo je nekako ovako: - Ja sam izdajnica - Kako to misliš izdajnica ? - Pa tako, kako si rekao onaj dan. Ja sam izdajnica. Bomba otkucava zadnje sekunde. Ali nema žice da se presiječe. Ni crvene ni plave. 10, 9, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2 .... - Želiš reći da imaš ljubavnika? - Da. Booooooom! Srce mi je eksplodiralo i izletilo iz grudi. Ostao sam bez zraka. Neopisiv osjećaj. Slično kao prije puno godina kad su mi rekli da mi je mama umrla, samo još puno puno gore. Šutili smo par minuta. Da budem siguran da nisam krivo shvatio, odlučio sam biti sasvim konkretan: - Jebeš se s njim? - To je nepristojno pitati. - Ako nije nepristojno da se ti jebeš s njim, onda nije nepristojno ni da ja pitam. - ... Nije zanijekala. Nisam više mogao razgovarati. Izašao sam i malo se vozio autom. Morao sam pobjeći. Gazio sam jadni auto, mislio je valjda da je na utrci. No dobro, nisam nikog zgazio ni kaznu platio. Trebalo mi je pola sata da nekako dođem sebi i uopće smislim kako dalje. Kad sam se vratio rekao sam joj da sutra odlazim i da ću idućih dana ostatak svojih stvari pokupiti, a imovinu ćemo podijeliti kako najbolje možemo. Kompletan razvod. Za djecu bumo se dogovorili. Te noći oka nisam sklopio, samo sam se vrtio u krevetu. A nije ni ona. Negdje usred noći sam je čuo da plače. Rekla mi je da joj je žao što me je povrijedila, da će me uvijek voljeti, bla, bla. Bilo mi ju je žao pa sam je zagrlio, da je smirim. Mislio sam da možda želi oprost od mene, pa smo nastavili razgovor. - Ja: Šta želiš od mene? - Ona: Želim da ne odeš. - Ja: Hoćeš da mu razbijem nos? - Ona: Ne, nemoj ga kontaktirati. - Ja: Želiš prekinuti s njim? - Ona: Ne, moram to istražiti. WTF? Ona je totalno izgubila pamet. Ženu s kojom postelju 24 godine dijelim ja više ne prepoznajem. Psihopata je učinio svoje. Te noći sam stvarno bio psihičkim uništen pa sam rekao da, ajde, dobro, neću odmah otići, nego za par tjedana. Do jutra nisam oka sklopio. |
